Mali princ najpoznatija je novela Antoinea de Sainta-Exuperyja, treća najprevođenija knjiga na planetu, prevedena na više od 250 jezika i dijalekata, s godišnjom prodajom oko dva milijuna primjeraka. Mali princ proglašen je za najboljom knjigom 20. stoljeća u Francuskoj. Saint-Exupéry napisao je ovu knjigu 1943. godine u trenucima kada su ga morili vlastiti demoni i loše zdravlje, ali nada i emocije koje je unio u priču o malenom princu koji s daleke planete dolazi na Zemlju oslikale su njegove vizije ljubavi, prijateljstva, zajedništva, romantike, mašte... Status najprodavanije knjige stekla je upravo zbog činjenice da u sebi krije priču koja neovisno o godinama u kojima je čitate nosi novu poruku. Svako novo čitanje otkriva vam novu istinu o životu. S jasnom porukom da je ljudski odnos ono najvrjednije te da se jedino srcem može spoznati esencija života, knjiga je to koju zajedno mogu čitati sve generacije. Evo čemu nas uči Mali princ: O ljudima- A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže. - Čovjek je usamljen i među ljudima. - Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio. - Govor je izvor svih nesporazuma. - Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš. - Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode. - Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac." - Nikad nije pomirisao cvijet. Nikad nije pogledao zvijezdu. Nikad nije nikog volio. Nikad ništa drugo nije radio, samo je računao... I po cio dan ponavlja kao i ti: "Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!" i pri tom se sav nadimao od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva. - Tajanstvena je zemlja suza. - Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, ovisi o razumu. - Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale. - Ako je u pitanju izdanak rotkvice ili ruže, možemo ga slobodno pustiti da raste. Ali ako je u pitanju korov, moramo ga odmah iščupati, čim ga prepoznamo. - Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira! - Gomila kamenja prestaje biti gomila kamenja u trenutku kada jedan jedini čovjek pogleda u nju, a u sebi vidi sliku katedrale O djeci i odraslima- Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima. - Djetinjstvo je druga zemlja, ali i čekaonica, mjesto za prihvaćanje i smještaj. - Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje se i vrte u krugu. - Ljudi u vlakovima spavaju, ili zijevaju. Samo djeca pritišću nos uz staklo prozora, samo djeca znaju u što gledaju - Samo djeca znaju što traže. - Svi odrasli su nekada bili djeca... Ali samo nekolicina njih se toga sjeća. - Živio sam među odraslima. Vidio sam ih osobno, izbliza. I to nije mnogo poboljšalo moje mišljenje o njima - Odrasli vole brojeve... Kada im kažeš da si stekao novog prijatelja, nikada ne pitaju ništa važno. Ne pitaju - kako mu zvuči glas, koje igre voli... Umjesto toga, pitaju - koliko ima godina, koliko je težak, koliko mu otac zarađuje? I samo iz tih brojeva, misle da su saznali išta o njemu. - Ako kažete odraslim osobama: "Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu", oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: "Vidio sam kuću od sto tisuća franaka". Tada će uzviknuti: "Kako je lijepa!" O Zemlji i zvijezdama- Ako ide samo ravno, nitko ne može daleko stići - Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar... - Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju. - Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za učenjake, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato. O prijateljstvu- Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni u trgovca kupuju već gotove stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me! - I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu… - Bila je to obična lisica slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu. - Kada nešto pripitomiš, postaješ zauvijek odgovoran za to - Ako dozvoliš da te pripitome, može se dogoditi i da zaplačeš. - A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) bit će ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva ... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: 'Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju!' A oni će pomisliti da si lud. Bome sam ti podvalio... On se i dalje smijao... To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju... O ljubavi- oči su slijepe. Treba tražiti srcem. - Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo - Lijepa si, ali si prazna. Nitko ne bi poželio umrijeti zbog tebe - Tko si ti?, upita mali princ. Ja sam ruža, odgovori mu ruža. I što radiš ovdje? upita on. Pa ništa, sjedim ovdje i lijepa sam. I svi me vole. I dive mi se. To je lijepo, reče Mali princ. I uvijek će te voljeti?, upita mali princ . Ne, reče ruža. Jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive. Baš čudno, reče mali princ, da si moja ruža, ja bih te volio i tada. - Ako netko voli jedan cvijet, jedinstven primjerak među milijunima i milijunima zvijezda, to mu je dovoljno da bude sretan kad ih promatra. Reći će samome sebi: Moj cvijet je negdje tamo… Ali ako ovca pojede cvijet, za njega će to biti kao da su se zvijezde ugasile! - Ništa tada nisam znao razumjeti! Trebao sam je cijeniti prema djelima, ne prema riječima. Obavijala me mirisom i svjetlom. Nikako nisam trebao pobjeći! Trebao sam naslutiti nježnost iza njezinih sitnih lukavština. Cvijeće je toliko proturječno! No bio sam previše mlad da bih je znao voljeti. - Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
|