Život Ezopa, starogrčkog basnopisca čije su jednostavne basne prožete humorom i protkane alegorijama o međuljudskim odnosima i karakterima, i koje se smatraju prvim moralnim pričama zapadne civilizacije. još uvijek je obavijen tajnom. Legenda kaže da je živio u šestom stoljeću pr.Kr. Prema pričama, živio je kao rob koji je služio kod mnogih gospodara. Sjajno je pričao priče, pa su ga svi rado slušali. Kad je dospio kod filozofa Ksanta, on mu je zbog njegove mudrosti darovao slobodu. To mu je omogućilo da putuje i pročuje se kao savjetnik više kraljeva i uglednih ljudi. Nije pronađena ni jedan njegov zapis, jer je bio nepismen. Tek poslije Ezopove zapisane su njegove priče, pa i mudre misli od kojih se izdvajaju: Bolje je jednom zaista umrijeti, nego cijeli život umirati od straha. Bolje je siromaštvo bez opasnosti i straha od bogatstva punog nemira i patnje. Budi zadovoljan onime što imaš; čovjek ne može biti prvi u svemu. Često preziremo ono što nam je najkorisnije. Da bi vidjeli neprijateljevu propast, neki su spremni i na vlastitu. Gde su potrebne ruke, riječi su suvišne. Izgled često vara. Kad se nešto već dogodilo, nepotrebno je kajati se. Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema. Ljudima je tuđa nesreća najbolji lijek vlastitoj. Mudri ljudi, ako se uspiju izvući iz neke ružne situacije, dobro će paziti da u nju ponovno ne upadnu. Učenik mora u svemu natkriliti svog učitelja, da ne bi zauvijek ostao učenik. Ne treba se uvijek ponašati isto, samo oni koji se znaju promijeniti, s promjenom situacije će se spasiti. Nikad ne vjeruj savjetu čoveka u nevolji. Onaj ko se ne može prikloniti niti jednoj niti drugoj strani, nema prijatelja. Polako i sigurno pobjeđuje u trci. Snaga je u zajedništvu. Time što vam ne čine zlo, zli ljudi misle da vam čine mnoga dobra. Uvjeravanje je često korisnije od sile. Zli ljudi ne mijenjaju narav ni kad se s njima lijepo postupa. |