Nijedno živo biće ne može se smijati osim čovjeka. Drveće može krvariti kad je ranjeno, i životinje plaču od bola ili gladi, ali ja imam dar smijanja i mogu ga koristiti kad god zaželim. Ubuduće ću njegovati običaj smijanja. Smijaću se i probava će mi biti bolja; smijaću se i olakšaću sebi teret; smijaću se i život će mi se produžiti, jer je to tajna dugog života koju ja sada posjedujem. Smijaću se svijetu. Najviše od svega, smijaću se sebi, jer je čovjek najsmješniji kad sebe uzima suviše ozbiljno. Nikada neću upasti u tu klopku uma. Jer i ako sam ja najveće čudo prirode, zar nisam ipak samo obično zrnce koje bacaju vjetrovi vremena? Da li ja stvarno znam odakle dolazim i kuda idem? Neće li moja briga za ovaj dan izgledati budalasta za deset godina? Zašto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni događaji? Što može da se do zalaska sunca desi što ne bi izgledalo beznačajno po rijeci vjekova? Smijaću se svijetu. A kako da se smijem kad se suočim s čovjekom ili djelom koje me toliko vrijeđa da mi tjera suze na oči ili mami psovke? Vježbaću sebe da izgovaram četiri riječi sve dok one ne postanu navika tako jaka da će se one javljati u mom umu kada god dobro raspoloženje prijeti da me napusti. Ove riječi, prenošene od davnina, nosit će me kroz svaku nevolju i održati mi život u ravnoteži. Ove četiri riječi su: "I to će proći." Smijaću se svijetu. Sve zemaljske stvari će proći. Kad mi srce oteža od patnje, tješiću se da će i to proći; kada sam ushićen uspjehom, upozoriću sebe da će i to proći. Kad me davi nemaština, reći ću sebi da će i to proći; kada me optereti bogatstvo, reći ću sebi da će i to proći. Da, gdje je onaj što je gradio piramide? Zar nije i on pokopan u njenom kamenju? Neće li i piramida jednog dana isto biti zakopana ispod pijeska? Ako sve stvari prolaze, zašto bih se ja brinuo za današnji dan? Smijaću se svijetu. Obojicu ovaj dan smijehom, uramiću ovu noć pjesmom. Nikada neću raditi da bih bio sretan. Bolje da budem suviše zaposlen da bih imao vremena za tugu. Uživat ću današnju sreću danas. To nije zrno da se drži u kutiji. To nije vino da se čuva u flaši. Ona se ne može sačuvati za sutra. Ona se mora sijati i ubrati istog dana, i ja ću to raditi, od danas pa nadalje. Smijaću se svijetu. Mojim smijehom sve će stvari biti smanjene na svoju pravu veličinu. Smijaću se svojim neuspjesima i oni će nestati u oblacima novih snova. Smijaću se svojim uspjesima i oni će se skupiti do njihove točne vrijednosti. Smijaću se zlu i ono će umrijeti neoprobano. Smijaću se dobroti i ona će uspijevati u izobilju. Svaki dan biće trijumf samo ako moji osmijesi izmame osmjehe od drugih, a ja to radim iz sebičnosti, jer oni na koje se mrštim jesu oni koji ne kupuju moju robu. Smijaću se svijetu. Od sada ću liti samo suze od znoja, jer suze od žalosti ili kajanja ili razočarenja nemaju vrijednost na tržištu, dok svaki osmijeh može da se zamijeni za zlato i svaka ljubazna riječ, izgovorena iz mog srca, može da sagradi dvorac. Nikada neću dozvoliti sebi da postanem tako nestrpljiv, toliko mudar, toliko dostojanstven, toliko moćan, pa da zaboravim kako da se smijem sebi i svom svijetu. U ovome ću uvijek ostati kao dijete, jer jedino mi je kao djetetu dana sposobnost da gledam naviše u nekoga. Nikada neću prerasti svoj krevet. Smijaću se svijetu. I sve dok mogu da se smijem neću biti siromašan. Ovo je, dakle, jedan od najvećih poklona prirode, ja ga neću traćiti. Samo smijehom i srećom mogu postati istinski uspješan. Samo uz smijeh i sreću mogu uživati plodove svoga rada. Da nije tako, bolje bi bilo ne uspjeti, jer je sreća vino koje pojačava ukus jelu. Da bih uživao u uspjehu moram imati sreću, a smijeh će biti djevojka koja me služi. Bit ću sretan. Bit ću uspješan.
Og Mandino, "Najveći trgovac na svijetu" |