Albert Einstein, slavni fizičar, filozof i humanist, ne prestaje fascinirati i oduševljavati svojom originalnošću. Što ovaj slavni nobelovac misli o znanosti, sebi samome i poglavito o bogu i religiji, u vječnoj raspravi o odnosu religije i znanosti, uvijek i ponovo izaziva osobitu pozornost svjetske javnosti. Je li Albert Einstein vjerovao u Boga ili je bio ateist? Einsteinov odnos s onime što je on smatrao bogom uvijek je bio vrlo nejasan, tj. dvosmislen. Njegovo poimanje boga i njegov odnos prema njemu možemo isčitavati iz desetak njegovih pisama u kojima spominje boga. Najvažnije među njima vjerojatno je pismo koje se kolokvijalno naziva "pismo o Bogu" koje se smatra važnim dokumentom u vječnoj debati o odnosu znanosti i religije. Ovo pismo, rukom pisano na njemačkom jeziku godinu dana prije njegove smrti 1954. godine, poslano je filozofu Ericu Gutkindu s čijim se stavovima Einstein nije slagao. "Za mene riječ Bog nije ništa više od izraza i proizvoda ljudske slabosti. Biblija je kolekcija časnih, ali ipak prilično primitivnih legendi", piše Einstein u tom pismu, pa nastavlja: "Nijedna interpretacija, neovisno tome koliko je suptilna, ne može to promijeniti." "Nitko ne bi trebao pročitati jedno Einsteinovo pismo i misliti da to rješava sve što on misli o bogu. Dekade su u pitanju, a njegova razmišljanja i stavovi nisu posve fiksirani", kaže Walter Isaacson, autor biografije "Einstein" iz 2007. godine. Da je spojiti sva pisma u kojima Albert Einstein teoretizira o bogu dobila bi se kvalitetna, i poveća knjiga u kojoj bi se vidjelo kakve je stavove fizičar imao prema religiji i vlastitom odnosu s bogom (te što je za njega bog). Citati koji slijede, vjerojatno, neće dati konačan odgovor na postavljeno pitanje, ali nam mogu približiti njegovo shvaćanje i način razmišljanja o ovoj nezaobilaznoj temi našeg bitka.
O BOGUŽelim znati kako je Bog stvorio svijet. Ne zanima me ovaj ili onaj fenomen, u rasponu ovog ili onog elementa. Želim znati njegove misli. Ostalo su detalji. Ako je Bog stvorio svijet, njegova glavna briga sigurno nije bila da ga učini nama lako razumljivim. Doista me zanima je li Bog mogao stvoriti svijet ikako drukčijim; drugim riječima, ostavlja li zahtjev za logičkom jednostavnošću ikakvu slobodu. Vidim strukturu, ali ne mogu si predočiti tvorca te strukture. Vidim uru, ali ne mogu zamisliti urara. Ljudski um ne može pojmiti četiri dimenzije, pa kako bi onda mogao pojmiti Boga, pred kojim su tisuće godine i tisuće dimenzija kao jedno? Kad prosuđujem valjanost neke teorije, zapitam se bih li, da sam Bog, uredio svijet na takav način. Što god da je Bog ili dobrota u svemiru, ona mora djelovati i izraziti se kroz nas. Ne možemo stajati postrani i pustiti Boga da obavi posao. Svakom čovjeku, koji misli da može tumačiti i poučavati stvari o "onom svijetu" - Bog će se nasmijati. Vi vjerujete da se Bog kocka, a ja vjerujem u potpuni zakon i red. (u pismu Maxu Bornu) Pred Bogom smo svi jednako mudraci i jednako bedaci. Vjerujem u Spinozinog Boga koji nam se otkriva u skladu svega što postoji, ali ne i u Boga koji se bavi sudbinom i postupcima ljudskih bića. Ne mogu zamislili Boga koji nagrađuje i kažnjava svoja stvorenja ili iskazuje volju kakvu nalazimo u nama. Niti mogu, niti želim zamisliti osobu koja je preživjela svoju fizičku smrt. Neki ljudi slaba duha, zbog straha ili smiješnog egoizma, gaje takve misli. Ja se zadovoljavam čudom vječnosti života i pogledom u čudesni ustroj postojećeg svijeta, uz predanu želju za shvaćanjem dijela, pa makar i posve sićušnog, razumnosti koja se očituje u prirodi. Ne pokušavam zamisliti Boga. Dovoljno je osjećati strahopoštovanje prema strukturi svijeta, u mjeri u kojoj nam naša nedostatna čula dopuštaju da je cijenimo. Riječ Bog za mene nije ništa drugo doli izraz i proizvod ljudske slabosti. Biblija je zbirka časnih, ali primitivnih legendi. Nijedna interpretacija, ma koliko suptilna bila, ne može to promijeniti. O RELIGIJI, RELIGIOZNOSTI I ZNANOSTIZnanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. Jedan suvremenik je s pravom rekao da su u ovom materijalistički obojenom dobu, ozbiljni znanstvenici jedini duboko religiozni ljudi. Znanstvenik je obuzet osjećajem univerzalne uzročnosti… Njegov religiozni osjećaj izražava se u obliku zanesene začuđenosti harmonijom prirodnih zakona koja otkriva toliko superiornu inteligenciju da je u usporedbi s njom sve sustavno mišljenje i djelovanje ljudskih bića u potpunosti nevažan odraz… Posve je neupitno (taj osjećaj) vrlo srodan onome što je obuzimalo religiozne genije svih doba. Vrlo je teško objasniti ovaj (kozmički religiozni) osjećaj nekome kome je potpuno stran… Religiozni geniji svih doba isticali su se tom vrstom religioznog osjećaja koji ne poznaje dogmu ili Boga na sliku čovjekovu, tako da ne može postojati crkva čija bi se doktrina temeljila na njemu… Smatram da je najvažnija uloga umjetnosti i znanosti probuditi ovaj osjećaj i održati ga živim u onima koji su za njega prijemčivi. Najljepša stvar koju možemo iskusiti jest ono tajnovito. Ono je izvor istinske umjetnosti i znanosti. Onaj kome je ovaj osjećaj stran, koji više nije u stanju zastati i pitati se te osjetiti ushićeno strahopoštovanje, isto je kao da je mrtav: njegove su oči zatvorene. Taj uvid u tajnu života, makar i bio praćen osjećajem straha, također je dao poticaj religiji. Znati da ono nama nedokučivo zaista postoji, manifestirajući se kao najdublja mudrost i najveća ljepota, koje našim ograničenim sposobnostima možemo spoznati samo u njihovom najprimitivnijem obliku - to znanje, taj osjećaj nalaze se u srcu istinske religioznosti. U tom smislu, i samo u tom smislu, ja pripadam u redove duboko religioznih ljudi. Postoje fanatični ateisti čija je netolerancija jednaka onoj religioznih fanatika i izvire iz istog izvora… Oni su stvorenja koja ne mogu čuti muziku sfera. Ljudsko biće dio je cjeline koju nazivamo Svemir, dio ograničen u vremenu i prostoru. Ono ima iskustvo sebe, svojih misli i osjećaja kao nečeg odvojenog od drugih - što je na neki način optička varka njegove svijesti. Nastojanje da se oslobodimo te iluzije osnovna je težnja istinske religije. Ne održavati je, nego nastojati prevladati je, način je da se dohvati dostižna mjera nutarnjeg mira. Nisam našao bolji izraz od religiozan za osjećaj vjere u racionalnu prirodu stvarnosti, u mjeri u kojoj je dostupna ljudskom razumu. Kad god ovog osjećaja nema, znanost degenerira u nenadahnut empirizam. Ako našim ograničenim sredstvima pokušate prodrijeti u tajne prirode, spoznat ćete da se iza svih zamjetljivih povezanosti nalazi nešto suptilno, neopipljivo i neobjašnjivo. Duboko poštovanje prema toj snazi koja nadilazi mogućnosti naše spoznaje, jest moja religija. U tom smislu ja sam, zapravo, religiozan. Moja se religioznost sastoji u poniznom divljenju beskonačno uzvišenom duhu koji se otkriva u ono malo stvari koje možemo razumjeti o spoznatljivom svijetu. To duboko emocionalno uvjerenje u prisutnost više razumne snage koja se otkriva u nespoznatljivom svemiru, formira moju ideju Boga. Osjećam se religioznim u mjeri u kojoj sam prožet sviješću o nedostatnosti ljudskog uma da dublje razumije harmoniju svemira koju nastojimo formulirati kao zakoni prirode. Najljepši je dar prirode što nam pruža zadovoljstvo ogledati se oko sebe i pokušati razumjeti to što vidimo… Prirodu doživljavam kao veličanstvenu strukturu koju možemo dokučiti samo vrlo nesavršeno, i to mora misaonu osobu ispuniti osjećajem poniznosti. To je istinski religiozan osjećaj koji nema nikakve veze s misticizmom. Ukoliko originalna učenja proroka i kršćanstva očistimo od svih kasnijih dodataka, pogotovo onih od strane svećenika, ostaje nam učenje koje može izliječiti sve boljke ljudskog društva. Ja sam duboko religiozan nevjernik... To je nešto novija vrsta religije.
Dio navedenih citata potiče iz knjige The Ultimate Quotable Einstein glavne urednice u Princeton University Press Alice Calaprice, koja je prikupila je citate drugih o Einsteinu, kao i citate koji se pripisuju njemu samom. |