NOSTALGIJA

VEDRI DUH

Eh, kad se sjetim, a kad usporedim s ovim danas... Prije je bilo drukčije...

Na velikom odmoru otmeš djeci loptu, nitko ne smije pisnuti...

Kad gostuje Igi na otvorenom pa počne "Oči boje duge", a svi upaljače, pa da vidiš atmosferu... Ovo danas sve pijano, golo, nadrogirano, to ždere koje kakve eksere i ostale gluposti.

Odeš na pijacu, kupiš patike za 20 maraka sa velikim slovima NIKE a danas ovi Kinezi, to se sve raspadne za dva dana.

Odeš na predavanje, upišeš i kolege koje nisu došle, drugarstvo. Danas svatko ima svoju karticu kao da u Siemensu rade. A kad se sjetim satova informatike: Podebljajmo slova u Wordu, ili četiri sata sklapaš program koji zbraja brojeve manje od deset i to u DOS-u - nema veze što ga nitko ne koristi.

Serije i filmovi se kupovali na kazetama, pola dana premotavaš da možeš gledati. Ovo danas, dječurlija, ako nema na Torrentu s prijevodom čim izađe, zakolje majku kašikom.

Pitaš oca: Tata, mogu li dobiti mobilni za rođendan, svi u razredu imaju. A on te prekine u pola rečenice šamarčinom naopačke i nastavi gledati Ligu šampiona.

Mi smo se ranije hvalili kome dlake prije počinju rasti, a ovi danas se hvale tko ih prvi počne depilirati.

Svaki mobitel imao antenu, da možeš čovjeku oko iskopati, otvoriti pivo... Danas antena ne treba ni za TV.

Djevojke bile slobodnije, na velikom odmoru se pohvatamo 20 guzica mi prođe kroz ruke, a danas ti traži fb profil, 2500 lajkova, twitter, linkedin.

Kad se pojavila Guarana, a ti je piješ, ljudi misle drogiraš se. Otac smota produžnog kabla pa te oplavi...

Za rođendan ti dođu prijatelji, mama napeče 100 kiflica, ti uzmeš crni sok i onaj Smoki, poredaš po stolu... Sad se za to zove catering.

Prvu cigaru sam zapalio u nekom skladištu, opušak bacio, upaljač uništio pa zakopao. Osamnaest puta sam oprao zube da me ne otkriju. Ovo danas mota duhan pred majkom.

Starke nosili samo narkomani, danas ne možeš razlikovati da li se drogira ili studira.

Po parkovima sjedili i opijali se samo klošari, danas je to elitno društvo.

Majka ti se s prozora dere: Hajde sine jedi, ručak ti je na stolu, pa se kasnije opet idi igrati. Ja dođem jesti a ona mi ne da da izađem napolje.

I slikanje je bilo: staneš mirno u mjestu. Slikaš se pa nosiš na izradu, pet dana čekaš da napravi sedam slika, kao da tenka pravi. Ovo danas slika samo sebe, pa se glupira, pa odmah šalje na mreže da svi vide ...