Nekada davno,u jednoj mesarskoj radnji, mladi je mesarski šegrt po imenu Mato obavljao svoje svakodnevne mesarske poslove. Sve nepotrebne mesne ostatke, odsječene papke, loj, zgusnutu krv, životinjske grkljane, crijeva, sve, sve, sve ... bacao je na pod. Nakon dugog i napornog dana, čistio je radnju a pošto je bio vrlo štedljiv, gledao je s tugom u prljavu, masnu i nekorisnu gomilu na podu. I dosjetio se! "PA ŠTETA bi ovo bilo baciti!" Sve sakupi i ubaci u mašinu za mljevenje mesa. I od tog dana pa sve do danas na našem se stolu nalazi pašteta. |