Tri jarana Suljo, Haso i Mujo bili su i školski drugari. Zajedno učili, sjedili u klupi do klupe. Na satu predavanje o brzini svjetlosti i zvuka. I upita profesorica: "Što je po vašem mišljenju brže - svjetlost ili zvuk?" Javi se prvi Suljo, za bolju ocjenu valjda, i reče: "Pa naravno, zvuk je brži." Profesorica zablenuto pogleda Sulju i zapita ga: "Pa kako si to zaključio?" Suljo će: "Pa kad upalim TeVe, prvo dođe zvuk pa onda slika." Profesorica bez pitanja skolči Sulju. Nastavi ona s ispitivanjem pa pita Hasu: "Ajde Haso reci ti meni što je brže svjetlost ili zvuk?" Haso ponosno odgovori: "Pa naravno da je svjetlost." Profesorica zadovoljno odahnu pa i od njega zatraži obrazloženje svog zaključka. A Haso će kratko: "Jerbo kad upalim radio prvo se upali lampica na radiju pa tek onda dođe zvuk." Profesorica popizdi i Hasi zaključi jedinicu za kraj godine. Već iznervirana dođe do Muje te ga pita isto. Mujo joj odlučno odgovara: "Profesorice moja, naravno da znam da je svjetlost brža od zvuka." S uzdahom olakšanja profesorica kaže: "Napokon neko pametan ovdje", te prije nego što mu upiše ocjenu ga pita da joj objasni kako je došao do tog zaključka. Mujo ponosno odgovori: "Evo ovako, svaki put kad munja opali, prvo se vidi bljesak pa tek onda dođe zvuk." Profesorica konačno zadovoljna odgovorom upiše ocjenu Muji, a na to će Mujo: "Pa to je i normalno, ipak su oči bliže nego uši."
|