VICEVI

VEDRI DUH

Mujo imao neku čudnu i rabijatnu mačku. Velika štetočina. Uništila mu tepihe, rasparala zavjese, izgrebala fotelje. Ne može se više idurat, pa Mujo dluči da je se riješi. Stavi je u auto, odveze par kilometara od kuće i izbaci iz auta.

Kad se vratio kući, a mačka već leži na fotelji.

Drugi dan odveze je pet kilometara u drugom pravcu i izbaci je van. U povratku nazove on Fatu:

" Fato, bona, jel‘ se ta mačketina vrat‘la?"

"Jes‘, Mujo."

Kad dođe kući, a ono mačka je već legla na prag kuće.

Mujo se razbijesni i riješi da treći dan mačku odnese u šumu. I stvarno nakon sat i po vožnje i još pola sata pješice izbaci je u neku šumu, no nakon dužeg lutanja po šumi Mujo shvati da se ne zna vratiti do auta.

Nazove on Fatu na mobitel: "Fato, bona, jel‘ se naša maca vrat‘la kući?"

Fata: "Jes! Eno je, već leži u fotelji i prede."

Mujo: " Fato, bona, deder, daj mi je čas na mobitel!"