Mujo se zaposlio u velikoj robnoj kući u New Yorku. Poslije prvog radnog dana poslovođa ga upita za koliko je prodao. - Milijun dolara, odgovori Mujo. Poslovođa samo što se ne onesvijesti. Ni najiskusniji trgovci nisu u jednom danu uspjeli prodati robe za više od 50.000 $, a Mujo prvi dan dvadeset puta više. Upita on Muju kako mu je to pošlo za rukom. - Pa lijepo - odgovori Mujo. - Prvo sam čovjeku prodô jednu udicu i onda ga nagovorio da kupi barem još jednu za rezervnu, jer jedna udica je kao nijedna. Svakako mora imati nekoliko različitih veličina. A uz to i najmanje tri štapa: za male ribe, za srednje i za velike ribe. Zatim sam mu prodô i nekoliko komada olova. Onda sam ga podsjetio da mu treba i najlon, ali ne bilo kakav, već kvalitetan najlon koji može izdržat veliku ribu. E, onda sam mu rekô da pravu ribu, bez obzira na kvalitet pribora, neće moći loviti iz ruke i neka uzme štap s rolom. No, s tako dobrom opremom bila bi prava šteta loviti s obale. Zato sam mu preporučio jedan zanimljivi mali čamac, to uopće nije preskupo, a uz njega i dobar motor, budući da upravo imamo rasprodaju nekih modela po vrlo povoljnim i prihvatljivim cijenama. Pošto sam mu prodao Boston Whaler-a s trajlerom, objasnio sam mu da njegov stari auto jednostavno ne može vući taj gliser i na moj nagovor odlučio se za jak džip. A uz to sam mu savjetovao da se ne vraća navečer kući. Imamo krasne šatore u kojima može lijepo prenoćiti, uz to mu, dakako, treba i ležaj, a evo tu je i jedna dobra svjetiljka. Kupac je sve to prihvatio, pa eto kako sam zaradio 1.000.000 $. - Još ne mogu shvatiti kako ti je to uspjelo - reče poslovođa - a čovjek je došao samo da kupi udicu? - Ma jok - reče Mujo - došao je da kupi tampone za ženu koja ima menzes, pa sam ga pitô zašto ne ide na pecanje, kad ionako ne može raditi ništa sa ženom ovaj vikend! |