Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar mu reče: "Na vrhu planine ovakvu noć nitko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, a ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom ćeš trideset dana raditi za mene bez ikakve naknade." Ali je odgovorio: "Sutra ću pokušati to ostvariti." No, kad je izašao iz prodavaonice, opazio je da puše ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da upita svog najboljeg prijatelja Avdija je li suludo prihvatiti takav dogovor. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao, a tada je odgovorio: "Pomoći ću ti. Kad sutra stigneš na vrh planine, pogledaj pred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gde ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo - to će te grijati. Uspjet ćeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat." Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao prijatelju: "Rekao si mi da želiš naknadu." Avdi ga je uhvatio za ramena: "Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva." |