Bilo je to prije mnogo godina. U jednoj zemlji živio je kralj koji je mudro upravljao svojim kraljevstvom. Oko sebe je već imao povjerljive ljude, ali mu je trebala još jedna izuzetno povjerljiva osoba. Kralj je želio na dvoru imati jednog pametnog, ali iznad svega vjernog i odanog mladića, koji je znao čuvati tajne. I zato je po cijelom kraljevstvu objavio da se traži jedna takva osoba. Nakon nekog vremena javio se veliki broj obrazovanih mladih ljudi i kralj se našao u dilemi koga da izabere. Zato je odlučio postaviti im jedan zadatak, pa koji ga bude riješio i još obrazložio svoje rješenje, biti će izabran. Zadatak je bio jedna zagonetka: svaki mladić je dobio tri lutke. One su bile identične, jednake veličine, jednako obučene, sa istim frizurama. Međutim, one su se ipak u nečemu razlikovale. A to nešto je trebalo zapaziti tj. pronaći. Zadatak je naoko bio lak, ali nakon podosta vremena mladići su vraćali lutke sa obrazloženjem da ne mogu primijetiti razliku. Ali, kralj je ostao uporan. "Valjda će se naći bar jedan koji će uočiti vrijednost jedne lutke i mane na ostale dvije. A ta vrijedna karakterna crta te lutke tako je važna. Uoči li netko tu njenu osobinu, znači da je i sam ima. A meni baš takav treba." Najzad se pojavio jedan mladić koji je skromno stao pred kralja, odvojio jednu lutku na jednu stranu a ostale dvije na drugu. Prije nego je bilo što rekao, učinio je sljedeće: Prvoj lutki je uvukao jednu slamčicu u uho i ona je izasla kroz drugo uho. Kod druge je učinio to isto, ali ovoga puta slamčica je izašla na usta. I na kraju, kod treće lutke, slamčica uopće nije izašla, već je ostala unutar same lutke. "Poštovani kralju, ova posljednja lutka je najvrednija" - odgovorio je mirno mladić. "Da, tako je" - zadovoljno se nasmijao kralj, odabravši ovog mladića. |