Da ne bude sam, Bog napravi Adamu žensku družicu i nazva je Evom. Uputi on Adama što da čini s njom. I posluša ga Adam. Jednog dana, nakon druženja s Evom, Adam je šetao Edenskim vrtom s Bogom. Naravno, razgovor se uglavnom i vrtio oko Eve. Adam je oduševljeno pričao Bogu koliko mu žena znači i kako je blagoslovljen što ju ima. I bi Bogu drago što mu je naum uspio. No znatiželjan o svojoj novoj družici, Adam je počeo postavljati pitanja o njoj. Adam: "Gospodine, Eva je lijepa. Zašto si je učinio tako lijepom?" Bog: "Dakle, lijepa je da bi je ti uvijek želio gledati." Adam: "Oče moj, njezina koža je tako meka. Zašto si joj učinio kožu tako mekom?!" Bog: "Dakle, koža joj je meka da bi je ti uvijek želio dodirivati." Adam: "Oh, ona uvijek tako dobro miriše. Gospode, zašto si učinio da tako dobro miriše?" Bog: "Dakle, njen miris te treba privlačiti pa bi ti i zbog njega uvijek želio biti u njezinoj blizini." Adam: "To je divno moj Bože, i ne želim ispasti nezahvalan, ali zašto si je napravio ne baš previše pametnom, da kažem pomalo glupom?" Bog: "E vidiš moj Adame, njena glupost, kako je ti nazivaš, je potrebna da bi te ona uvijek mogla voljeti." |