Branko je dobio je automobil od svog brata kao božićni dar. Kad je na Badnjak Branko izašao iz svog ureda, neki je dječak šetao oko novog sjajnog automobila i divio mu se. - "Je li ovo vaš auto, gospodine?" upitao je. Branko kimne. "Brat mi ga je poklonio za Božić." Dječak je bio zaprepašten. "Mislite, brat vam ga je dao i nije vas ništa koštao? Čovječe, volio bih...", oklijevao je. Naravno, Branko je znao što će poželjeti. Poželio bi da ima takvog brata. Ali ono što je dječak rekao uzdrmalo je Branka do petnih žila. - "Volio bih", nastavi dječak, "da mogu biti takav brat." Branko je začuđeno pogledao dječaka, a zatim je impulzivno dodao: "Želiš li se provozati mojim automobilom?" - O da, volio bih to. Nakon kratke vožnje, dječak se okrenuo i blistavih očiju rekao: "Gospodine, možete li se odvesti do ispred moje kuće?" Branko se malo nasmiješio. Mislio je da zna što dječak želi. Želio je pokazati svojim susjedima da se može voziti kući u velikom automobilu. Ali Branko je opet bio u krivu. - "Hoćete li stati tamo gdje su te dvije stepenice?" - upita dječak. Potrčao je uz stepenice. Nedugo potom Branko ga je čuo kako se vraća, ali nije dolazio brzo. Nosio je svog malog invalidnog brata. Posjeo ga je na donju stepenicu, zatim se nekako stisnuo uz njega i pokazao na auto. - "Eno ga, Braco, baš kao što sam ti gore rekao. Njegov brat mu ju je poklonio za Božić i nije ga koštao ni centa. A jednog dana ću ti dati jedan takav... onda ćeš moći i sam vidjeti sve lijepe stvari u božićnim prozorima o kojima sam ti pričao." Branko je izašao i podigao dječaka na prednje sjedalo svog automobila. Stariji brat blistavih očiju popeo se pokraj njega i njih troje su započeli nezaboravnu blagdansku vožnju. Te je Badnje večeri Branko saznao što je Isus mislio kad je rekao: "Blaženije je davati..." Prema: Dan Clark: A Brother Like That, Chicken Soup for the Soul
|