Jedan stariji čovjek sjedio u dvorištu sa svojim sinom koji upravo bijaše završio studije. Iznenada vrana sleti na zid. Otac upita sina: "Što je ovo? Sin mu odgovori : "Vrana". Nakon izvjesnog vremena otac ponovo upita: "Što je ono?" Sin ga upitno pogleda i odgovori: "To je vrana". Prođe nekoliko minuta, a otac ponovo upita: "Što je ono?" Sin, sada već nestrpljivo, odgovori: "Pa jesam li ti već rekao da je vrana!?" Ne prođe dugo a otac opet upita: "Što je ono?" Na sinovljevom licu mogla se vidjeti usplahirenost: "Oče, to je vrana, vrana!" Poslije nekoliko minuta otac ponovno pita "Što je ono?" Ovaj put sin odgovori grubim tonom: "Oče, non- stop pitaš iako ti stalno odgovaram da je to vrana. Zar nisi u stanju razumjeti?" Otac se samo nasmiješi, ustade i ode u sobu. Ubrzo se vrati noseći svoj stari dnevnik. Otvori stranicu, reče sinu da pročita ono što je na toj stranici zapisano. Pomalo začuđen, sin na glas pročita: "Danas je moj maleni sin sjedio sa mnom u dvorištu kad doletje vrana na naš zid. Moj sin me je dvadeset i pet puta upitao: "Što je ono?" Dvadeset i pet puta ja mu odgovorih da je to vrana. Ono što osjećah bila je ljubav prema mom malenom sinu." Tada mu, s uzdahom, otac objasni razliku između njnjihovih stavova: "Kad si bio mali postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran pitanjima već ti uporno odgovarah. A kad sam ja tebi danas postavio isto pitanje ponavljajući ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutio i bio nestrpljiv sa mnom. Kakav ćeš ti biti sa svojom djecom?" |