Tomi, jedinac, uvijek je bio sretan, spreman na suradnju i odličan učenik. No, nakon nedavne rastave njegovih roditelja i pokrenutog razvoda, zaredao je s lošim ponašanjem i lošim ocjenama. Zabrinuta je učiteljica stoga pozvala roditelje da porazgovaraju o njegovom neuspješnom školskom radu i ometajućem ponašanju. U pripremi sastanka bila je u dvojbi: kako uvjeriti njegovog oca i majku da njegove nedavne loše ocjene predstavljaju reakciju djeteta slomljena srca na rastavu njegovih obožavanih roditelja i na čekanju razvoda? Nijedan roditelj nije znao da je pozvan i onaj drugi. Tomijeva majka je ušla i zauzela jednu od stolica koje je učiteljica stavila blizu svog stola. Zatim je stigao otac. Naglašeno su ignorirali jedno drugo. Dok im je davala detaljan izvještaj o Tomijevom ponašanju i školskom radu, molila se za prave riječi koje bi spojile ovo dvoje kako bi im pomogle da vide što rade svom sinu. Ali riječi nekako nisu dolazile. Možda kad bi vidjeli jedan od njegovih zamrljanih, nemarno izrađenih radova. Našla je zgužvani, suzama umrljani list papira gurnut u stražnji dio njegova stola. Pisanje je pokrivalo obje strane, jedna rečenica nažvrljana iznova i iznova. U tišini ju je izgladila i dala Tomijevoj majci. Pročitala ju je i zatim bez riječi pružila svom mužu. Namrštio se. Tada mu se lice smekšalo. Proučavao je naškrabane riječi cijelu vječnost, činilo joj se. Na kraju je pažljivo presavio papir i posegnuo za ispruženom rukom svoje žene. Obrisala je suze iz očiju i nasmiješila mu se. Učiteljičine vlastite oči bile su pune, ali činilo se da niti jedno od njih to nije primijetilo. Na svoj joj je način Bog dao riječi da ponovno ujedini tu obitelj. Odveo ju do lista papira prekrivenog bolnim izljevom uznemirenog srca malog dječaka na kojem je pisalo: "Draga mama... Dragi tata... volim vas... volim vas... volim vas." Prema: Jane Lindstrom, Tommy’s essay, Chicken Soup For The Soul
|