U hladno predvečerje nastupajućih praznika, dječak od nekih šest ili sedam godina stajao je pred izlogom neke radnje čeznutljivo gledajući u toplu svjetlom obasjanu prodavaonicu. Jedna mlada žena, koja je tuda prolazila zastane na trenutak uhvativši molećiv pogled u njegovim plavim očima, pažljivo ga promotri i zapazi njegove gotovo bose noge i iznošenu otrcanu odjeću. Ne mogavši odoljeti, uzela je dijete za ruku i uvela ga u radnju. Nove cipele i topla odjeća koje mu je kupila promijenili su njegov lik. Kad su napustili radnju i izašli ponovo na ulicu sniježak je već zabijelio cestu. Žena pogladi malenu dječakovu glavicu rekavši mu: "Sada se možeš vratiti kući i neka ti je sretan blagdan." Dječak ju je obuhvatio svojim toplim pogledom i upitao: "Gospođo, recite mi - jeste li vi Bog,?" Ona mu se osmjehnula i odgovorila: "Ne, sinko, ja sam samo jedno od njegove djece." A dječak joj na to reče: "Ma, znao sam da ste u nekakvom srodstvu." |