PRIČE

VEDRI DUH

Strašno nevrijeme bijaše zahvatilo kraj uz more. Oštri naleti vjetra spuštali su se na morsku površinu, a zatim podizali ogromne valove bacajući ih na obalu kao da je žele potopiti. Zatim su se zbijali u dubine i kao čelična ralica kupili male životinje, ljuskare i mekušce, te ih izbacivali i desetke metara na plažu.

Kad je nevrijeme prestalo brzo kao što je i došlo, more se smirilo i povuklo. Plaža je bila prekrivena tisućama morskih zvijezda koje su se previjale u agoniji. Crvenkasta od njih, plaža je privukla mnoštvo ljudi koji su dolazili sa svih strana. Došle su i televizijske ekipe da snime tu čudnu pojavu. Morske zvijezde bile su gotovo nepokretne, a mnoge već bijahu uginule.

Među gledaocima zaustavio se otac držeći za ruku dječačića u čijim se očima vidjela neizmjerna tuga. Ljudi su bespomoćno gledali i nitko ništa nije poduzimao.

Dječak odjednom pusti očevu ruku, skide cipelice i čarape, te otrča na plažu i malim ručicama poče sakupljati morske zvijezde noseći ih u trku u more. Učinio je to nekoliko puta. Čovjek naslonjen na cementnu ogradu doviknuo je:

"Što to radiš, mali?"

"Bacam morske zvijezde u more, inače će umrijeti", odgovori dječak trčeći.

"Pa na plaži su tisuće morskih zvijezda. Ne možeš ih sve spasiti!", povikao je čovjek. "Osim toga, ovo se dogodilo i na mnogim drugim plažama. Nećeš time ništa promijeniti!"

Dječak se sagnuo, dohvatio još jednu morsku zvijezdu, bacio je u more i odgovorio:
"Ovu sam ipak spasio!"

Čovjek je neko vrijeme šutio, onda se sagnuo, izuo cipele i čarape, te sišao na plažu.

Sakupljao je morske zvijezde i bacao ih u more. Malo nakon toga sišli su i drugi ljudi, na desetine njih, na stotine, na tisuće.

Svi su učinili isto.

Tako su spašene gotovo sve morske zvijezde izbačene na obalu.