Jednom davno živio je sretan i vrijedan Mrav koji je svaki dan dolazio rano ujutro prvi na posao. Cijeli radni dan bio je veseo i odlične volje i dok je radio pjevušio je vesele pjesmice. Bio je sretan dok je radio i njegovi rezultati su bili odlični. No, radio je bez usmjerenja, jer uopće nije imao nadređenog šefa. Zato je gospodin Stršljen, direktor firme, odlučio da takva situacija ne može potrajati i zaposlio je Bubamaru koja je imala veliko iskustvo s upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira praćenje dolazaka i odlazaka Mrava na posao/sa posla. Uspostavila je u tu svrhu i sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Zbog povećanog obujma posla oko papira su morali zaposliti sekretaricu koja bi pripremala papire i izvještaje. Pauk, kojeg su za tu funkciju zaposlili, je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva. U međuvremenu je sretni i vrijedni Mrav samo radio, radio i radio. Direktor Stršljen je bio oduševljen s izvještajima koje je dobivao od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati usporedne studije s grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Zbog povećanog obujma posla bilo je nužno zaposliti Hrčka koji bi bio direktna pomoć direktoru i kupili su mu odmah novi kompjuter sa štampačem. Veoma brzo je sretni i vrijedni Mrav počeo se žaliti na svu tu papirnu vojsku s kojom se, po novom, morao boriti. Direktor je odmah vidio da je potrebno najhitrije reagirati. Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog Mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka koji je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svojoj kancelariji i na zahtjev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novi kompjuter s ravnim LCD ekranom. Pošto je broj kompjutera narastao morao se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik i u prethodnoj firmi) za pripremanje nacrta upravljanja i proračuna službe. U pozadini cijele priče Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Šef Cvrčak je oduševljeno zaključio da mora naručiti studiju o socijalnom raspoloženju i zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Kada je direktor Stršljen pogledao cifre i na osnovu njih shvatio da firma, u kojoj je radio sretni i vrijedni Mrav, nije više tako rentabilna kao prije, duboko se zamislio. Unajmio je najelitnijeg savjetodavca, gospođu Sovu kojoj je rekao da izvrši potpunu dijagnostiku firme i da predloži rješenja za poboljšanje rentabilnosti na način da firma posluje kao prije. Gospođa Sova je po tromjesečnom detaljnom analiziranju odnosa u firmi direktoru predala sljedeći izvještaj: "U firmi je previše zaposlenih!" Direktor Stršljen je prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio Mrava. Pouka priče: Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav. Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa. Nesposobni ne trebaju svog nadzornika. Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazi da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja. Ako ipak na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za stršljena, bubamaru, pauka, hrčka, cvrčka i sovu. Nažalost, cijela priča temelji se na univerzitetskim znanstvenim istraživanjima, koja kažu da većina ljudi teži parazitskom životu. |