Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa smeđim očima, tople i nasmijane… A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio - sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem, a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama. I svaki od njih je mislio da su njegovo mišljenje i opis najbolji i nije prestajao uvjeravati one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke suglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje: "Počeli smo da polemiziramo", rekoše mu, "i nismo nikako uspjeli da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?" Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući i naposljetku odgovori sa ove tri riječi: "ONA KOJU VOLIŠ." |