Dojadio Marku život u gradu pa s obitelji preseli u maleno selo na obroncima planine. Već iste večeri krenu u seosku krčmu na piće. Ulazi i već s vrata naručuje tri krigle piva. Barmen ga pogleda, osvrne se pa upita: "Čekate li još nekoga?" "Ne to je sve za mene", odgovori mu Marko. Barmen slegne ramenima, pa čovjeku natoči tri krigle piva. Ovaj ih uze i podižući ih u zrak kao da pozdravlja nekog tiho ih ispije za stolom, sam. Sat kasnije, Marko je popio tri piva i naručio još tri. Sljedeće večeri Marko opet naručuje i pije tri krigle piva odjednom, i to nekoliko puta. Uskoro cijeli grad šapuće o "Čovjeku koji naručuje tri piva". Konačno, tjedan dana kasnije, barmen mu se znatiželjno obrati: "Oprostite, ne želim vas provocirati, ali ljudi se ovdje pitaju zašto uvijek naručujete tri krigle piva?" "To je čudno, zar ne?" smješkajući se odgovori mu Marko. "Vidite, ja imam dva brata, jedan je otišao u Ameriku, a drugi u Australiju. Obećali smo jedan drugome da ćemo uvijek, kad god pijemo, naručiti i dodatna dva piva kao da smo zajedno, radi održavanja obiteljske tradicije i veza." Barmen i cijeli grad bili su zadovoljni ovim odgovorom, a uskoro je "Čovjek koji naručuje tri piva" postao lokalna slavna osoba i ponos za selo, tako da su ga i drugi, čak i iz grada, dolazili gledati kako pije. Onda, jednog dana, Marko uđe i naruči samo dva piva. Barmen mu natoči teška srca. Ovo se nastavlja i sljedeće večeri. Naručuje samo dva piva. Riječ leti selom. Mole se molitve za dušu jednog od braće. Sljedećeg dana, barmen kaže Marku: "Ljudi ovdje, prije svega ja, želimo vam izraziti sućut zbog smrti vašeg brata. Znate ... dva piva i sve to ..." Marko ga začuđeno pogleda, odmahne rukom pa mu reče: "Bit će vam drago čuti da su moja dva brata živa i zdrava. Samo sam ja osobno odlučio prestati piti, znate onako ... za korizmu ..." |