Tramvaj broj 11, šest sati poslije podne, špica, svi se vraćaju kući, ludnica. Jedan od putnika koji udobno sjede je i crnac, neodređenih godina. Tramvaj staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, tu je i jedna starija nimalo simpatična, pomalo ljuta, gospođa i još nekoliko ljudi. Crnac, vidjevši trudnu ženu, ustaje i nudeći joj mjesto ljubazno joj, na solidnom hrvatskom kaže joj: - Izvolite gospođo, sjednite. U tom trenutku tramvaj kreće, a ona starija nesimpatična gospođa, vidjevši slobodno mjesto, jurne prema njemu, odgurne trudnu ženu i brzo uskoči u stolac. I sjedi tako ona, sva sretna što je osvojila prazno mjesto, kad joj crnac ljubazno reče: - Oprostite, ali ja sam ustupio mjesto ovoj gospođi jer je trudna i izgledala je umorno. Mislim da se Vama ništa loše neće dogoditi ako još malo budete stajali, a nju pustite da sjedne. Na to ova nabusito, onako s visine odgovara: - Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovdje, u ovoj civiliziranoj zemlji ustupa se mjesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim! Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primjedba pa je lijepo i izrazito ljubazno odgovorio starijoj gospođi: - Ne znam iz kojeg ste sela Vi gospođo, ali u mom se selu takve stare i zajedljive babe jedu za večeru! |