Homerov je jezik umjetan jezik koji se nije nikada govorio u narodu. Svi su epski pjesnici poslije Homera pjevali istim jezikom. Ovi epovi obiluju formulaičnim načinom izražavanja uz stalne epitete. Slijedom toga valja zaključiti da svaki jezik nije jednako pogodan za pisanje epova o raznim junacima i njihovim pothvatima. Uzmimo na primjer završetak jednog epa, napisan junačkim crnogorskim: A prevedimo sada istu tu rečenicu na slovenski:
|