Dok je šetao okolicom starca je zazvala žena iz obližnjeg sela. Bila je uplakana i usplahirena. Zamolila je čovjeka da pođe za njom u selo i pomogne njenom bolesnom djetetu. Tog su čovjeka, naime, držali svetim. Pošao je za ženom. Oko njih ubrzo se okupila gomila znatiželjnih seljana. Čovjek je prišao djetetu i mirno sjeo pored njega. Počeo je tiho moliti. Dječakova majka učinila je isto. "Ma daj, zar stvarno misliš da će mu tvoja molitva pomoći?" - uzviknuo je čovjek iz okupljene gomile. "Što ti znaš o ovim stvarima!? Ti si jedna obična budala!" - odgovori sveti čovjek galamdžiji. Na to se ovaj sav zacrvenio, kiptio je od bijesa i krenuo na starca. Uto se ovaj digne, priđe mu i reče: "Ako riječ ima snagu da te učini tako ljutitim, zašto misliš da nema moć da liječi?"
|