Na jednim paraolimpiskim igrama, održanim u Seattleu, devetero natjecatelja, od kojih su svi prošli zahtjevne i naporne pripreme, okupilo se na startnoj liniji. Kad je pucanj označio početak utrke na sto metara natjecatelji su ushićeno krenuli trčati. Svi, osim jednog dječaka koji je krenuo i ubrzo stao, srušio se na pod i počeo plakati. Preostalih osmero natjecatelja vidjeli su što se dogodilo, usporili se i, svi do jednoga, prestali trčati prema cilju i uputili se dječaku koji je plakao. Jedna natjecateljica, djevojka s Downovim sindromom čučnula je uz dječaka, poljubila i tješila riječima: "Sigurno će ti sad biti bolje". Nakon toga, svih devetero natjecatelja primilo se za ruke i zajedno su dovršili utrku. Gledatelji su , prvotno zbunjeni, počeli oduševljeno bodriti natjecatelje. Ova djeca svima su nam poručila: Postoje stvari koje su važnije od pobjede…
|