"Mrzim te, stara vrećo", vrisnula je Ella dok je bacila zdjelu preko sobe. Napravila sam njezino omiljeno jelo juhu, koju sam godinama kuhala u kuhinji. Njezin mi je otac rekao da će joj biti teško prihvatiti me kao novu majku, ali ovo je bilo mnogo teže nego što sam zamišljala. "Mama, pokušali smo, ponudila sam joj svoju novu haljinu", rekla je Drisella. "Rekla sam da ću je povesti s nama na bal", dodala je Anastasia. 'Što možemo učiniti? Naziva nas RUŽNIM sestrama, to je tako okrutno, uglas su povikale. Zagrlila sam svoje dvije kćeri, željela sam da nas Ella koju smo nazvali Pepeljuga prihvati kao što smo prihvatili nju. Ali nas je mrzila, nazivala me "zločestom maćehom" i lupala vratima. Plakala bi i prikazivala nas kao ogre. Dolaskom prinčeve pozivnice na bal, čak sam i nju pokušala pozvati, ali je bila razmažena i bezobrazna. "Ne želim ići, ti stara vrećo, GUBI SE", vikala je. "Sama ću otići", odjurila je kao i obično u svoju sobu. "Nedostaje mi mama, udala si se za mog oca zbog njegovog novca, ti stara kravo" vikala je ulazeći u svoju sobu. Sjela sam i osjetila kako mi se suze kotrljaju niz obraze. Zaljubila sam se u njezina oca Jeremyja, nije bilo planirano i on je objeručke prihvatio moje dvije kćeri. Nisam se željela ponovno udati, brinula sam se što će ljudi reći i bila sam dobrodošla kao maćeha Pepeljugi. Jeremy mi je rekao za Pepeljugu, da je lijepa, da ima prekrasnu zlatnu kosu i zelene oči. Ali nju je otac razmazio podigavši je na pijedestal. Bila je loše naravi, brbljava, nervozna i čim sam ušla u kuću, zagorčala je život meni i mojim kćerima. Pepeljuga bi vikala, vrištala i pisala pisma susjedima da sam je zatvorila u podrum bez hrane. Ali to jednostavno nije bila istina. Poderala bi mojoj kćeri odjeću, stavila mišolovke da bismo mi u njih uvatili i morali ići u lokalnu bolnicu. Često bi razbijala tanjure, ne bi jela i ljudi bi je sažaljevali kad bi izlazila s Jeremyjem jer bi se tada njezin stav promijenio. "Dobro jutro, gospođo Penington, kako ste", govorila je Pepeljuga. "Kakvo divno uljudno dijete imaš Jeremy" odgovarala je raznježena gospođa. "Opet sam smršavila, maćeha mi je zla i treba mi malo hrane. Mogu li jesti kod vas?" Pa bi otišla jesti kod susjeda i dobila besplatnu odjeću i oni bi je sažalijevali, a mene su doživljavali kao zlu majku. "Misliš li da će me princ zaprositi da mu budem žena?" upita Anastasia. Zaljubila se u njega i vidjela ga je nekoliko puta u gradu. Željela sam da se Anastasia uda za princa. Bili su savršeni jedno za drugo, a provodili su vrijeme zajedno u kazališnim predstavama. Osobno sam primila Prinčev poziv: "Princ Griffiths vas je srdačno pozvao na Grand Ball, gdje će objaviti vijest o svojim zarukama. Njegov će bal biti velika stvar pa se obucite za tu priliku. Veselim se susretu s vama na događaju i objavi sretne vijesti". Ovo bi bila vijest koju sam čekala, izjava za javnost o vjenčanju moje kćeri. Pokušala sam još jednom pozvati Pepeljugu, ali opet je bacila svoju žlicu u moje lice i udarila me u glavu "Odlazi, vrećo" povikala je. Nikada nisam rekla Jeremyju koliko me mrzi. Svi smo bili dotjerani i spremni za odlazak na bal, s iščekivanjem vijesti o vjenčanju moje kćeri. Palača je bila veličanstvena: zlato, svjetlucavo, velika stubišta i svjetiljke, kao i posluga i sam princ. Tada sam ugledala misterioznu djevojku, bila sam sigurna da nosi jednu od Anastasijinih haljina iz ormara, kao i njene cipele. Nosila je masku na licu, a piće je kao slučajno prolila po princu. Koliko sam vidjela ispričavala se, ali bila sam sigurna da mu je nešto stavila u piće. Princ Griffiths plesao je s tom djevojkom većinu noći, dok je Anastasia imala suze u očima i otrčala u WC posramljena što on pleše s drugom. Upravo sam krenula prema njemu, kad je djevojka otrčala čim je otkucala ponoć. Ostavila je cipelu na odmorištu. Sam princ Griffiths se onesvijestio, a u dvorcu je nastao kaos i morali smo izaći iz dvorane. Koračajući gore-dolje, bila sam zabrinuta zbog Anastasije koja se nakon bala zaključala u spavaću sobu. Uslijedilo je komešanje zbog princa koji je došao s cipelom za djevojku s kojom je plesao. Obilazio je cijeli grad i tražio od žena da isprobaju staklenu cipelu. Očajnički sam željela razgovarati s princem o tome zašto se predomislio zbog Anastasije pa sam ga pitala: "Prinče Griffiths, mislila sam da voliš Anastasiju?" "Anastasia?! Čuo sam kako je okrutna i zla bila prema svojoj sestri. Čuo sam kako se ponašala prema svojoj sestri Pepeljugi i bila neljubazna prema njoj." "Ali to jednostavno nije istina, proveo si vrijeme s Anastasiom, kako možeš ..." "Da, jesam, ali mi je ta misteriozna djevojka rekla toliko stvari da sam bio šokiran i užasnut. Također sam se zaljubio u njezinu ljepotu, zlatnu kosu, moram saznati tko je ona, a imam i glasine da zaključavate svoju kćer u podrum, pa ne želim da me se povezuje s vašom obitelji." "To je lažna optužba, prinče, nikad to nisam učinila!" "Idemo onda provjeriti, hoćemo li!", povikao je. Sjurio je u podrum, a ja sam mogla čuti plač unutra. Srce mi je tuklo sve jače i jače dok je razbijao vrata. Vrata su se razbila u komade kad je zatekao Pepeljugu u sobi sa suzama koje su klizile niz obraze. "Prinče, došao si me spasiti od ove zle žene" hineći jecaje pokazala je na mene. "Ovo jednostavno nije istina, Pepeljugo MOLIM TE prestani lagati ljudima" uzaludno sam protestirala. "Vidiš, prinče, ona je zla žena. Zaključala me u sobu i poslala svoju kćer za tobom zbog tvog novca!" "Anastasia te voli, prinče, stvarno voli" pokušavala sam ga uvjeriti. "Prestanite s tim glupostima", vikao je na mene. "Jadna Pepeljugo, prema pravilima ja tražim osobu kojoj pristaje ova cipela. Moram provjeriti uklapaš li se." Staklenu cipelicu je stavio na Pepeljugu i cipela je pristajala, ali bila je to Anastasijina cipela. Ukrala ju je, na isti način kao što je sinoć učinila s haljinom. Znala sam da je to ona, ali tko bi mi vjerovao? Vjerovali bi njezinoj priči o jadnoj nevinoj djevojci koju su mučile njezine sestre i maćeha.
|