Krenula Crvenkapica baki, a kako je put dug vozi se ona biciklom šumskim puteljkom. Kad na putu susretne Muju. Stao Mujo da malo porazgovaraju, pa ono kuda ideš Crvenkapice, pa idem baki i tako to. I ode ona dalje svojim putem. No, sjeti se Mujo bajke i potrči za njom da spriječi krvoproliće. Sustigne je i zavapi: "Draga Crvenkapice, nemoj ići baki, tamo te čeka vuk!" Crvenkapica: "Pa ja i idem kod vuka." Mujo: "Ali Crvenkapo, pojest će te." Crvenkapica: "Ne, neće. Mkrnut će me!" Mujo: "Ali Crvenkapice, ne ide tako bajka, što će djeca na to reći?!" Crvenkapica: "Znaš, od nečeg se mora živjeti, a djecu danas više zanima realan život nego stare bajke. U današnje vrijeme i Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica i ostale princeze podvrgle su se kurama i operacijama ljepote ne bi li zasjenile one druge. Oprosti žurim, nemem više vremena za razgovor jer poslije moram Snjeguljici pomoći oko patuljaka ..." Mujo: "Dobro bona, kad si tako odlučila. Nego daj prije nego što odeš, reci mi što je s kozlićima iz bajke Vuk i sedam kozlića? Tako sam ih kao mali obožavao." Crvenkapica: "Kozlići?! E da, priča se da se još liječe na psihijatriji, jer su kroz prozor svoje kućice gledali kako je neki Mujo nategao njihovu staru." |