Hladno zimsko jutro,velika kola sa zatamljenim staklima zastala su pored mladića beskućnika koji se grijao pored kontejnera. Iz kola je izašao bogataš u krznenoj bundi sa ogromnom krznenom kapom i šalom od najbolje svile. Izvadio je iz džepa nekoliko novčanica i pružio beskućniku. Međutim kad se vraćao u kola on je prokomentirao svom šoferu: "Jadno dijete tko zna što je on Bogu zgriješio te ga ovako kažnjava." Još nije ni zatvorio vrata čuo je glas dječaka koji govori: "Ne kažnjava mene Bog, On me više čuva nego vas." To je malo nasmijalo bogataša, pa upita: "A, kako to jadniče." "Pa vidite kako", reče mu mladić: "Dok noću spavam ispod mosta na hladnoj zemlji Bog me čuva da ne promrznem i razbolim se. Iako sam pokriven novinama san mi je prijatan. Dok kupim hranu iz kontejnera Bog me čuva da ne uzmem nešto pokvareno. Dok šetam noću ulicom, Bog me čuva da me nitko ne napadne. Šalje mi uvijek dobre ljude na put kad su mi najviše potrebni, dao mi je slobodu da mogu ići kuda želim. A vi gospodine dobri, uvijek morate nositi tu veliku bundu i opet se lako prehladite. Jedete u najboljim restoranima i opet pojedete nešto loše. Noću i u svoje dvorište ne možete izaći bez pratnje a kad bi se pojavili na ulici odmah bi vas opljačkali i ko zna što uradili. Vama ni najmekši dušek ne može osigurati miran san. A posao i žurba za novcem uskratili su i to malo slobode što vam je ostalo. Sad recite vi meni koga Bog više čuva?!" Kad je to čuo bogataš skide svoju bundu i pruži je beskućniku. Međutim, on je vrati i sa smiješkom odgovori: "Neka, vama je više potrebna, mene grije nešto drugo." |