Jedan dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila koji je zapleten u mreži. Krokodil mu se obrati: "Smiluj se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci." Dječak mu odgovori: "Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i pojeo." Krokodil odvrati: "Zar misliš da bi to učinio svom dobročinitelju i osloboditelju?" I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak zavapi: "Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo?" Krokodil reče: "Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života." Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: "Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš?" Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: "Ptico, govori li krokodil istinu?" Ptica strese krilima pa mu odgovori: "Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet." "Vidiš?" , reče krokodil. Ali dječak zamoli: "Daj da pitam još nekog." Krokodil reče: "U redu. Hajde, pitaj." Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. "Magarče!" , pozva ga dječak, "Evo što krokodil kaže… Je li u pravu?" Magarac prozbori: "Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svom gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet." "Vidiš?" , reče krokodil, "Idemo!" Dječak ga ponovo zamoli: "Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi." I krokodil prihvati: "Dobro. Tvoja zadnja prilika." Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: "Kuniću, jel’ krokodil u pravu?" Kunić sjedne i reče krokodilu: "Zar si to zaista rekao?" Krokodil reče: "Jesam." "Čekaj malo.", reče kunić, "Morat ćemo to raspraviti." "Dobro.", reče krokodil. Ali kunić reče: "Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi takođe trebao sudjelovati u raspravi." Krokodil se samo nasmija: "Al' si ti pametan. Pa pobjeći će mi čim ga pustim." Kunić odvrati: "Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa." "U redu.", reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: "Bježi!" I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada posavjetuje dječaka: "Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotan u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu." I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, ali kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, uhvati ga i zadavi. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, s tugom zaključi: "Krokodil je ipak bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života."
|