Jedan profesor sa grupom svojih studenata sociologije obilazio je siromašna predgrađa Baltimora da bi napravili studiju o odrastanju 200 dječaka. Trebalo je da napišu što misle o budućnosti svakog od tih dječaka. Studenti su, svi do jednoga, napisali da ti dječaci nemaju nikakvih šansi za uspjeh. Dvadeset pet godina kasnije, drugi profesor sociologije naišao je na prethodnu studiju. Od svojih studenata zatražio je da istraže što se dogodilo s nekadašnjim dječacima. Studenti su saznali da su, osim 20 dječaka koji su se odselili ili umrli, 176 od 180 postali uspješni odvjetnici, doktori i poslovni ljudi. Profesor je bio zapanjen pa je odlučio dalje istražiti stvar. Profesor je bio zapanjen. Odlučio je detaljnije ispitati u čemu je stvar. Nasreću, svi ti ljudi živjeli su u okolini, tako da je svakome od njih mogao postaviti pitanje: "Što je, po vašem mišljenju, najviše pridonijelo uspjehu koji ste postigli?" U svim slučajevima odgovor je ukazivao na činjenicu da su dječaci imali dobru učiteljicu. Učiteljica je još uvek bila u životu, pa je profesor potražio tu staru, ali još živahnu ženu koja je koristila magičnu formulu pomoću koje je te dječake izvukla iz sirotinjskih četvrti i utrla im put ka uspjehu. Na ovo pitanje učiteljičine oči su zaiskrile, a usne se razvukle u nježan osmijeh. "To je tako jednostavno" - rekla je. "Vjerovala sam u te dečke." Eric Butterworth, Love: The one creative force, u Chicken Soup for the Soul
|