- Mama, kako nastaju biseri - upita jednom već poodrasla djevojčica svoju mamu gledajući ju kako oko vrata stavlja bisernu ogrlicu pripremajući se za večernji izlazak. Majka se samo smiješeći, posjedne svoju djevojčicu, baš kao što je to činila i kad je bila mala, i ispriča joj priču o bisernoj školjki. - Znaš zlato - započe mama - postoji jedna divna indijska priča koja kaže da ako pada kiša u trenutku kada se zvijezda Svati (Arkturus) diže na horizontu i ako jedna kap kiše padne u školjku, ta kap će postati zrno bisera. Školjke to znaju; zato se one penju na površinu kada ta zvijezda izlazi i čekaju da se dokopaju dragocjene kišne kapi. Kada kap padne u njih, školjke brzo zatvaraju svoje ljušture, zaranjaju dolje na dno mora i tamo strpljivo preobražavaju kišne kapi u bisere. Na želeći propustiti priliku da pouči svoje dijete, majka nastavi: - Školjka nas uči kako da budemo najbolji što možemo biti. Prvo slušaj, zatim shvaćaj, a onda, odričući se svih skretanja, zatvori svoj duh za vanjske utjecaje i posveti se razvijanju istine unutar sebe. Znaš, postoji opasnost da straćiš svoju energiju ako najprije prihvatiš jednu ideju, samo zbog toga što je nova, a zatim je napustiš radi neke druge što je još novija. Prihvati jednu stvar i slijedi je do kraja. Ne napuštaj je prije toga. Jedino onaj tko može postati opsjednut jednom idejom vidjet na kraju svjetlost. Oni koji samo štrpkaju ovdje-ondje, nikada ništa neće postići. Oni mogu da, za trenutak, zagolicaju svoje nerve, ali to će biti sve. Oni će ostati robovi u rukama prirode i nikada neće otići s one strane čula. |