Bila jednom zlatna ribica. Jednog jutra uzme svojih sedam talenata i otputova po sreću. Nije stigla daleko kad susretne blizgavu jegulju koja je upita: - Hej, mala, kamo ideš? - Idem tražiti sreću - odgovori ribica naivno. - Došla si na pravo mjesto. Za samo četiri talenta možeš dobiti ove divne i brze peraje. S njima ćeš plivati dvostruko brže do sreće. - Odlično - kaže ribica, plati i zapliva mnogo brže. - Hej ribice, kamo ćeš ti? - upita je sada sipa koja se držala pjeskovita dna. - Krenula sam po sreću - odgovori zlatna ribica. - Na dobrom si putu - reče sipa. - Daj mi ta tri talenta i dobit ćeš ovaj propeler koji će ti omogućiti da brže plivaš na sve strane. Ribica zadovoljno dade iznos i još brže otpliva po sreću. Vrlo brzo nađe se kod krupnog morskog psa. Ovaj joj namignu i zapita kamo ide. - Tražim sreću - odgovori zlatna ribica. - Upravo si pogodila. I ja jurim prema njoj. Ako želiš, uđi u moja usta i ja ću te brzo prebaciti do sreće. - O, hvala, kako si dobar! - reče zlatna ribica, uleti među oštre zube i završi u nezasitnoj utrobi morske nemani. Pouka: Tko ne zna pravo što želi, završava najčešće tamo gdje ne želi. |