Neki je čovjek šetao onim malenim uličicama provincijskoga grada. Imao je vremena i zato bi kratko zastajao pred svakim izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Kad je skrenuo za jedan ugao, iznenada se našao pred skromnim lokalom s tendom bez ikakva natpisa. Znatiželjan, prišao je izlogu i približio lice prozoru kako bi mogao gledati u unutrašnjost mračna izloga... Unutra se vidio samo pult na kojemje stajala tabla s rukom pisanim natpisom: Dućan istine. Čovjek je bio iznenađen. Mislio je da je to ime izmišljeno jer nije mogao zamisliti što bi mogli prodavati. Ušao je. Prišao je gospođici koja je stajala za prvim pultom i upitao je: "Oprostite, ovo je dućan istine?" "Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelomičnu istinu, relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?" Dakle, ondje su prodavali istinu. Nikad nije ni pomišljao da bi to moglo biti moguće. Doći na neko mjesto i kupiti istinu divna je stvar. "Potpunu istinu", odgovorio je muškarac bez razmišljanja. Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja, pomislio je. Ne želim više generalizacija ni opravdanja,laži ni prijevara. "Čistu istinu!", potvrdio je. "Dobro, gospodine. Pođite za mnom." Gospođica je ispratila gospodina do drugoga odjela i pokazujući prodavača osušena lica, rekla mu: "Gospodin će vas uslužiti." Prodavač je prišao i čekao da mu se gospodin obrati. "Došao sam kupiti potpunu istinu." "Aha. Oprostite, ali zna li gospodin cijenu?" "Ne. Koja je?" odgovorio je rutinski. Zapravo on je znao da je spreman platiti bilo koju cijenu za istinu. "Ako je kupite", rekao mu je prodavač, "cijena je da više nikad nećete biti mirni." Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je cijena toliko visoka. "Hva... hvala... Oprostite..." promucao je. Okrenuo se i izašao iz dućana gledajući u pod. Osjećao se pomalo tužno kad je shvatio da još nije spreman za apsolutnu istinu, da mu treba još nekoliko laži u kojima bi našao odmor, nekoliko mitova i idealizacija kojima se može uteći, nekoliko opravdanja kako se ne bi morao susresti sa samim sobom... Možda poslije, pomislio je. |