Jednog je dana neki čovjek pronašao orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Nakon izvjesnog vremena iz tog se jaja izlegao orlić, istovremeno kad i pilići. Živio je s njima i ponašao se kao oni. Odrástao je s njima. Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se po koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostario. Jednog je dana ugledao u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru. Zadivljeno je gledao uvis. - Što je to?, pitao je. - To je orao, kralj ptica, rekla mu je jedna kokoš. "On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji." I tako je orao živio i umro među kokošima, cijeli život ne znajući tko je. Pouka: Znaš li tko si ti? |