Rudolph, mali sob, rodio se nevjerojatno velikog i crvenog nosa. To nije bio uobičajeni sobovski nos, ni slučajno! Rudolphov nos je bio toliko velik i toliko crven da je izgledao kao lampica. Čak je i svijetlio u mraku. Rudolphova mama je žalosno uzdahnula i zaključila:"Nema veze, pravit ćemo se da ima normalan nos." Rudolphov otac se nikako nije mogao pomiriti s činjenicom da mu je sin drukčiji od ostale djece i rekao je:"Nikada neće ući u tim Djeda Mraza." Kako je Rudolph rastao tako se sve više isticao. Bio je manji od ostalih sobova svoje dobi. Nije imao ni razvijene rogove. Mali sob, ogromnog crvenog nosa koji svijetli u mraku s nerazvijenim rogovima..nije mu bilo lako odrastanje. Drugi sobovi su ga ismijavali, nisu se željeli igrati s njim jer se razlikovao od njih. Rudolph se nikako nije uspio uklopiti i uvijek je bio sam. Ni kod kuće nije imao preveliku podršku jer je majka ignorirala činjenicu da je drukčiji, a otac ni nakon toliko godina nije mogao pogledati Rudolpha u oči jer je nos bio prvo što bi uočio kad ga je pogledao. Rudolph unatoč svemu tome nije gubio optimizam i nadu. Nije lako biti izopćenik u društvu, a još je teže kad te ne prihvaća ni vlastita obitelj ali možda se dogodi neko čudo, nikad se ne zna. Jednog božićnog jutra Rudolph se probudio, pogledao oko sebe i zaključio da čuje glasove drugih sobova koji su se igrali u snijegu ali nije ih mogao vidjeti. Bila je gusta magla. Uporno je ćulio uši i naprezao oči ali nije ih mogao vidjeti sve dok nije shvatio da njegov veliki nos svijetli kroz maglu i pokazuje mu put. Nije imao sreće jer se ni ovaj put sobovi nisu željeli igrati s njim i tužno se vratio kući. U svojoj kolibi, Djed Mraz je bio očajan. Već je upregnuo sobove i nekoliko puta pokušao poletjeti sa svojim saonicama ali nije uspio. Sobovi nisu vidjeli od magle, nije pomogla čak ni svjetiljka. Patuljci su užurbano hodali kolibom pokušavajući smisliti načine kako pomoći Djedu Mrazu. Jer, znate i sami, ako Djed Mraz ne poleti, djeca diljem svijeta će ostati bez poklona na Božićno jutro, a to je potpuno nedopustivo. Ipak, nitko nije mogao pronaći rješenje problema. Djed Mraz je bio na rubu odustajanja. Pokupio je poklone u vreću i odlučio ih barem podijeliti malim sobovima u okolici za što mu saonice nisu bile potrebne. Kad se približio Rudolphovoj kući, kroz prozore je ugledao crveno svjetlo. Ušao je, potražio Rudolphovu sobu i zastao na vratima ruku punih poklona. Rudolph je sjedio u mraku svoje sobe, samo..u sobi nije bio mrak. Cijela soba je bila žarko obasjana crvenim svjetlom. U tom trenutku je Djed Mraz došao na odličnu ideju. Spustio je poklone ispod bora i zamolio Rudolpha za pomoć. Objasnio mu je kako zbog magle ne može poletjeti jer sobovi ne vide put i zbog toga će iznevjeriti milijune djece. Rudolph je sretno pristao pomoći Djedu Mrazu, zadovoljan što će biti koristan barem jednom. Roditelji su bili jako skeptični jer nisu vjerovali da je mali Rudolph sposoban voditi cijeli tim Djeda Mraza, a ni ostali sobovi nisu bili presretni odlukom, posebno kad su shvatili da Rudolph ide na samo čelo saonica. U trenutku kad je Djed Mraz upregnuo Rudolpha u saonice, zazvonili su zvončići. Nos je zasvijetlio i pokazao put Djedu Mrazu koji je uspješno u jednoj večeri obišao cijeli svijet i dostavio poklone svoj djeci. Kad su se vratili kući, Rudolph je dočekan kao heroj. Roditelji su bili neizmjerno ponosni na njega, drugi sobovi su ga prihvatili u svoje društvo, a sobovi Djeda Mraza su na Rudolpha počeli gledati kao na najboljeg prijatelja. Djed Mraz je zaključio da se nikada ne želi odreći Rudolpha i dodijelio mu počasno mjesto na čelu saonica što su drugi sobovi, ovaj put, zadovoljno prihvatili. Tako je Rudolph postao glavni sob Djeda Mraza i više nikada nije bio nesretan, sam ili nezadovoljan zbog svog izgleda. Dobio je i nadimak - Rudolph, sob crvenog nosa. A bio je to zaista poseban nos. I jako poseban mali sob. Pouka: - nitko nije savršen Posuđeno sa: https://marketingorbis.com; piše: Ivana Šulc |