Prolazi Huso pored bara i vidi na prozoru natpis da traže svirača na klaviru. Uđe on i prijavi se za posao. Dovede ga gazda do klavira i kaže mu da odsvira nešto. Huso sjedne i zasvira najljepšu kompoziciju koju je gazda ikad čuo. - "Ta sonata je divna!", zadivljeno primijeti gazda "a kako se zove?" - "Zove se: Srce mi je u k**cu, jer pi**e više nema...", odgovori Huso: "Ja sam je napisao." - "Aha," kaže gazda, neprijatno iznenađen, "a znaš li još koju?" - "Znam" kaže Huso, pa zasvira melodiju toliko lijepu da su gazdi suze potekle od miline. - "Ovo je divna melodija", kaže on Husi "a kako se ova zove?" - "A i ova je orginalna", odgovori Huso "i nju sam ja napiso a zove se: Popuši mi mala k**ac i reci mi da me voliš u D-molu." Gazda se malo zamisli pa kaže: - "Znaš šta, ova muzika je odlična, daću ti posao, al da nikom ne spominješ imena kompozicija." - "U redu", složi se Huso. I tako počeo on svirati. Prve večeri bar pun. Odsvira on jednu kompoziciju, pa drugu, a svi u baru bez daha zaneseno slušaju njegovo pijanističko umijeće. Nakon pola sata kaže Huso publici da će napraviti petnaest minuta pauze te da popiju piće i sačekaju drugu polovicu koncerta. Ode on u WC, al' na izlazu zaboravi zakopčati šlic na hlačama. Kad je izašao priđe mu jedan gospodin iz publike i potiho ga upozori: - "Hej gospodine, oprostite, ali znate li da vam je šlic otvoren i da vam karina visi napolje?" - "Šta ba, znam li", odvrati Huso "pa i tu sam ja bolan napiso!" |