Ulazi klinac u dnevnu sobu i kaže: - Mama, meni treba bicikl. - Ma nema šanse. - Ali maaama, cijele godine sam vrijedno učio, evo ide ljeto, sva djeca imaju bicikl, samo ja idem pješke. - Ma ne dolazi u obzir! - Ali mama, to baš nije fer, ja tako želim bicikl. - Slušaj, dvije stvari da razjasnimo odmah: Prvo, od bicikla nema ništa, to da izbiješ sebi iz glave. Drugo, to što ja živim s tvojim ocem ne mora značiti da me možeš zvati mama. - A kako onda da te zovem? - Pa, zovi me čika-Zoki. |