Dvije kuće jedna kraj druge, u jednoj stalno vriska i svađa, a u drugoj mir i tišina. U jednoj takvoj svađi žena predbaci mužu: "Jesi li ikada čuo da se naši susjedi svađaju? Neee, a mi stalno. Zašto?" Muž samo slegnu ramenima. - "Ne? Idi i saznaj kako tamo žive." Zaintrigiran ovom činjenicom, čovjek je odlučio jednog dana stati pored prozora susjedne kuće i promatrati. Svatko je radio nešto svoje, žena u kuhinji, muž piše za stolom. Zazvonio je telefon, suprug je skočio, uletio u sobu i zakačio vazu koja je pala i razbila se. Čovjek je kleknuo i počeo skupljati komadiće. U sobu je utrčala i njegova žena, vidjevši štetu kleknula je i počela mu pomagati. Muž joj reče: "Oprosti, dušo, otrčao sam do telefona, zapeo za vazu i razbio je." Žena mu na to odgovori: "Ne, dušo, nisi ti kriv, vjerojatno je bila preblizu ruba stola, gdje sam je ja u brzini stavila." Poljubili su se, pokupili komadiće i svatko se vratio svom poslu. Čovjek je snebivajući se vratio kući i žena ga pita je li saznao tajnu mira njihovih susjeda. - "Da jesam. U njihovoj obitelji oboje su krivi, a nas dvoje smo uvijek oboje u pravu."
|