Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: "Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć." Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis. Tijekom popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznajući ga po koraku upita ga je li on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to na njega napisao. Na to mu prolaznik odgovori: "Nisam napisao neistinu ..., samo napisah tvoju poruku na drugačiji način", i nasmiješi se izgubi se u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: "Danas je proljeće .... a ja ga ne mogu vidjeti". |