Jednoga dana, dok se vraćao iz škole, dječak po imenu Marko primijetio je da se dječak ispred njega spotaknuo i ispustio sve knjige koje je nosio, zajedno s dva veste, bejzbol palicom, rukavicom i malim magnetofonom. Marko je kleknuo i pomogao dječaku pokupiti razbacane predmete. Pošto su išli u istom pravcu, pomogao mu je da ponese stvari. Dok su hodali, Marko je otkrio da se dječak zove Vili, da voli videoigre, bejzbol i povijest, da ima dosta problema s drugim predmetima i da je upravo prekinuo sa svojom djevojkom. Kada su stigli do njegove kuće, Vili je pozvao Marka da svrati na Coca-Colu i da malo gledaju televiziju. Popodne im je proteklo u veoma prijatnom raspoloženju. Šalili su se i razgovarali, a onda je Marko otišao kući. Nastavili su i dalјe viđati u školi, jednom ili dvaput su ručali zajedno, a zatim su obojica završili srednju školu. Upisali su se i na isti fakultet, u kojoj su se redovno viđali. Vremenom su postali zaista dobri prijatelji. Na kraju je došla i završna godina, pa je tri dana pred sam kraj Vili zamolio Marka da sjednu i porazgovaraju. Vili ga je podsjetio na dan prije nekoliko godina kada su se prvi put sreli. "Jesi li se ikada zapitao zašto sam tog dana nosio toliko stvari kući?" upita Vili. "Vidiš, očistio sam svoj ormarić jer nisam želio nikome ostaviti nered.. Uzeo sam majčine pilule za spavanje i upravo sam išao kući da ih popijem i da se više ne probudim. Ali nakon što smo proveli neko vrijeme zajedno razgovarajući i smijući se, shvatio sam da bih, da sam se ubio, propustio taj nezaboravni trenutak i mnoge druge koji bi mogli uslijediti. Vidiš, Marko, kad si pokupio moje knjige onoga dana, nisi mi samo pomogao da pokupim stvari već si učinio mnogo, mnogo više. Spasio si moj život." Prema: John W. Schlatter, A simple gesture, from Chicken Soup for the Soul |