Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet. "Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?", upitaše ga. - "Kažite mi svoje grijehe", reče im sveti čovjek. - "Učinio sam veliki grijeh", odgovori prvi muškarac. - "A ti?", upita sveti čovjek drugog muškarca. - "O", odgovori ovaj, "ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive." Pobožni je čovjek dugo razmišljao. "Evo što morate napraviti", konačno reče. "Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite odgovarajući kamen." Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka. - "Sada", reče sveti čovjek, "uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli." Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška jer ne zna odakle je kamenje. - "Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha." |