Došao pacijent doktoru i prije nego ga pregleda doktor pokušava utvrditi anamnezu bolesti. Doktor: Na što se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji dio? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gdje Vas točno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj "organ". Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Svećenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umjetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umjetnosti. Pacijent: Umjetnost je umjetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umjetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umjetnik ima samo jedan hobi - običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osjećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvijek. Doktor: Jeste li pokušavali s nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za što? Pacijent: Previše za podnijeti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako Vam mogu pomoći? Pacijent: To sam došao ja Vas pitati. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umjetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umjetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umjetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Točno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lijepo. Doktor: A tko financira taj "vrlo lijep" život? Pacijent: Ja. Doktor: Naslijedili ste? Pacijent: Da, talent. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talent. Doktor: Jeste li sigurni da ne tjerate šalu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umjetnošću, cijelog vijeka bezuspješno pokušavam to opisati. Doktor: Kako, zaboga, onda očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate što, ja ću Vama ispisati uputnicu za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vrijedi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čovječe, što hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gdje Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čovječe, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovdje da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gdje je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mjestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
|