Jedan stariji čovjek, u bolnici, bio je na umoru. Od smrti ga je dijelilo vjerojatno tek nekoliko sati. Kad je u naletu bolnog grča samo malčice otvorio oči uspio je vidjeti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspio prepoznati. Zatvorivši oči upitao ih je: - Prijatelji, tko ste vi? Jedna od prilika reče: - Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije. Mi smo sve ono što si mogao uraditi za života ali si to propustio učiniti. - Žao mi je zbog toga - reče starac - ali ipak cijenim što ste se unatoč mojoj malomarnosti i lošem odnosu prema vama došli oprostiti od mene na kraju mog života. Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila: - Ne, mi se nismo došli oprostiti od tebe - došli smo umrijeti s tobom… |