PRIČE

VEDRI DUH

U plodnoj dolini podno Anda živjelo je miroljubivo pleme. Jednog je dana grupa pljačkaša koja se bijaše skrivala u planinama, napala selo. U otetom plijenu našlo se i jedno dijete, pa su i njega poveli sa sobom u planinu.

Ljudi iz ravnice nisu znali kako doći do dječaka, jer u stjenovita bespuća nije vodio nikakav put, a ni tragova nije bilo. Ipak, poslaše grupu svojih najboljih ratnika da potraže dijete i vrate ga kući. Ljudi su pokušavali sad na jedan, sad na drugi način; penjali se lijevom, pa desnom stranom. Ni nakon nekoliko dana mukotrpna hoda nisu daleko odmakli.

Vidjevši da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan, odlučiše se vratiti neobavljena posla.

Iznenada ugledaše djetetovu majku kako silazi s planine koju oni nisu mogli preći. Na leđima je u vreći nosila svoga sina. Pa, kako je to uspjela?, upitaše se ratnici.

Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče:

"Mi smo najjači ljudi u selu, a ne mogosmo prijeći planinu. Kako si ti uspjela?"

Žena slegnu ramenima, nasmiješi se i odvrati:

"Da vi ste najjači, ali to nije bilo vaše dijete."