Na križanju puteva, uz potok, susrela se tri putnika: mladić, sredovječni trgovac i starac. Sjedoše uz potok odmoriti se kad ugledaše kamen na kome je nešto bilo uklesano. Prignuše se i pročitaju uklesane riječi: "Ovaj potok uzmi kao primjer u svome životu." Otpočeše raspravu o tome tko ga je tu mogao postaviti, tko je uklesao ove riječi, a napose što one znače. Mladić reče: "Rekao bih da to znači kako potok svakom putniku daje da ugasi žeđ i da čovjek, poput potoka, treba biti prema svakom velikodušan." Trgovac reče: "Ovaj se potok od svog izvora probija kroz planinu, kroz kamen, spaja s pritocima i biva sve bogatiji vodom i moćniji snagom, dok najzad ne postane silna rijeka. Rekao bih da nam je to odličan primjer kako se dolazi do bogatstva i moći." Starac je dugo šutio, ali na nagovor ove dvojice ipak reče: "Voda ovoga potoka ništa ne bi vrijedila zamućena i onečišćena. Takvu ni čovjek, niti stoka neće piti. Zar nije tako i s našim životima? Tko hoće biti poštovan, trebao bi biti koristan svijetu, čestit (čist), vrijedan i velikodušan poput bistre vode ovoga potoka." |