Taj dan učitelj je u svoj razred donio puno balona. Zamolio je svoje učenike da ih napušu i da svatko na jedan napiše svoje ime. Potom ih je sve pomiješao i zamolio učenike da svatko potraži balon sa svojim imenom. Zadatak su trebali napraviti za par minuta. Nastala je strka, guranje, preskakanje, potraga se zahuktala, vrijeme za potragu je završilo, a samo je par učenika uspjelo naći balon sa svojim imenom. Vratili su pronađene balone natrag među ostale i pomiješali ih. Tada je učitelj zamolio djecu da svatko uzme balon koji mu je najbliže i odnese ga osobi čije ime piše na balonu. Ovog puta zadatak je bio riješen puno brže i uskoro je svatko imao svoj balon. Na to učitelj reče djeci. "Baloni su poput sreće. Tražite li ju samo za sebe teško da ćete ju naći. Mislite li na drugoga - put do sreće puno je kraći." |