Lovačko društvo organiziralo lov za svoje članove. Kako je lov trebao potrajati nekoliko dana, rezervirane su im dvokrevetne sobe. Međutim nastao je problem jer nitko nije htio dijeliti sobu s Perom, za koga se znalo da užasno hrče. Konačno su se dogovorili da nije pošteno da jedan te isti sve noći bude s njim, pa će se izmjenjivati. Poslije prve noći uz Peru, Jozo se ujutro pojavio sav razbarušen i s ogromnim podočnjacima. Ostali su zabrinuto pitali: "Što se desilo?" Jozo im je ispričao: "Pero je toliko hrkao da nisam mogao ni oka sklopiti. Ništa mi nije preostalo nego sam cijelu noć presjedio u krevetu i samo gledao." Naredne noći je Marko bio na redu. Ujutro isto - izgledao je strašno blijed, napuhan, jedva se držao na nogama. Pitali su: "Kako je bilo? izgledaš grozno!" Odgovorio je: "Ljudi, to je stvarno nepodnošljivo. Pero struže kao pila. Cijele noći sam ga samo gledao." Slično su prošli i ostali. Onda je na red došao Stipe. Ujutro se pojavio odmoran i čio, uređen i odlično raspoložen. "Dobro jutro!" veselo ih je pozdravio. Nisu mogli vjerovati svojim očima. Upitali su ga: "Što se dogodilo?" A Stipe im je onako šeretski namignuvši odgovorio: "Dakle, spremali smo se za spavanje. Prije nego sam legao, prišao sam Peri odostraga, zagrlio ga, dodirnuo ga za guzu uz nježan osmijeh i poljubio za laku noć. Poslije je on cijele noći sjedio i gledao me." |