Učiteljica nas je pitala znamo li što je to 1. maj - i svi su šutjeli, samo sam se ja javio. "To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali je ne primi! Nije ju primio ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, siječnja... U prosincu je posudio za prasence od tetka, ali mu još nije vratio, i kad god ga on nazove, mi moramo kazati da tata nije tu, iako se krije u ve-ceu kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu", rekao sam. Lupila mi je čvrgu i rekla da sjednem... Objasnila nam je da je riječ o Prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i što bi voljeli biti kad porastemo? Kada je došao red na mene ispričao sam: - Moj tata privremeno radi na željeznici, leži na šinama... Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio čika Ivo koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: "Dabogda vam naletio teretni iz Perušića kad niste htjeli s Ivom u stranku..." Mama je završila neki teški fakultet, ali u tuljku za diplomu sad drži flašicu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" čim on izađe iz stana... Poslije se svađa s komšinicom čiji muž često pijan piški u liftu... a radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto. Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se sviđalo šeficinoj kozmetičarki, i premalo grudi da bi je prebacili na šalter... Htjela je prodati tatinog "juga" i djedin Orden rada sa zlatnim vijencem i skupiti pare za jaku "četvorku" - rekli su joj da za te pare ne može srediti ni kurje oči, a kamoli nabaciti tranzicijske grudi... Na sreću, ona komšinica nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 50 kuna očisti stan... i oriba lift kad se komšija ekspert vrati s posla. Nije komšinici teško da to i sama uradi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu...Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može drugačije da je muž ubaci kod sebe u ministarstvo kao savjetnika... Što se onog dijela "što bih volio biti kad porastem" tiče, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvoumim se da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj tvrtki razrednica po podne radi kao tajnica, pa joj se i u školi ponekad omakne da Đuri kaže "šefe", ili da postanem političar? Kada smo bili mali, Đurin tata je često išao u vikendicu, ali mama nikada nije htjela voditi i Đuru kada bi vikendima išla u posjetu čika Josipu. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo čim je poslije nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade čak i čika policajci koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa zauške, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću. Stvarno ne znam da li to ili da idem u političare? Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor: "Ostavite je na miru - čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!" - Dobro je, sine, izgleda da je*u još nekog osim nas u mozak - okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: "U zastupnike će tebe tata, u zastupnike, ali da zoveš i tatu u zastupnički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete"... Moj uzor je čika Ljubo, on se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u ćošak kao mene... Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini čiko, Ante, ćale se više ne vraća onoliko ukočen kući - dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno ležanje na šinama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije! Mama i dalje navija za onaj teretni iz Perušića, hvatajući se za "diplomu" sve češće, a ja za tu mirovinu koju tata spominje - kaže to je sigurna lova na koju mogu računati ukoliko se ostvari mamina želja? Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije? Mada, nije joj loše - po cijeli dan sjedi ispred nekog ve-cea i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neku siću... Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba - i ne traže kusur. Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila - "Da nam živi, živi rad" - dobio sam šamar od tate, a mama me je gađala diplomom... Tek sad ništa ne razumijem - zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Je... ti praznik kad su svi ljuti na njega!!! |