Jedne noći rabin Isak dobio je u snu naredbu da ode u daleki Prag i kopa ispod mosta koji vodi do kraljevske palače, gdje se, na određenom mjestu, krije zakopano blago. Rabin nije ozbiljno shvatio ovaj san, ali kada se san ponovio, riješio je da krene u potragu za blagom. Kada je konačno stigao u Prag i došao do mosta, razočarano je otkrio da ga danju i noću čuvaju naoružani gardisti. Mogao je samo da ga gleda s pristojne razdaljine. S obzirom da je dolazio svakog dana, prišao mu je kapetan garde i pitao ga za razlog njegovog svakodnevnog dolaska. Zbunjen, rabin Isak mu je ispričao svoj san. Kapetan se grohotom nasmijao. "Gospode bože!" rekao je. "Zar je moguće da jedan rabin kao vi tako ozbiljno shvaća snove? Kad bih ja toliko poklanjao pažnju svojim snovima, sad bih bio daleko u Poljskoj. Evo, ispričaću vam jedan san koji mi se više puta ponovio. U tom snu čujem glas koji mi govori da se uputim u Krakov i iskopam blago koje se nalazi u uglu kuhinje nekog Isaka, Jezekijelovog sina! Zamislite takvu budalaštinu - mene kako lutam po Krakovu u potrazi za nekim Isakom, ili Jezekijelom, kad se vjerovatno pola muške populacije zove kao prvi, a druga polovina kao drugi!" Rabin je zanijemio. Zahvalio je kapetanu na savjetu, odmah se vratio kući u Krakov, kopao u uglu svoje kuhinje i otkrio veliko blago. Mnogo godina kasnije, rabin je shvatio poruke snova: Duhovno traganje je kao putovanje u mjestu. Odlazi se tamo gdje već u tom trenutku jesmo i gdje smo oduvijek bili. To je put od neznanja do spoznaje, jer se sve svodi na to da prvi put vidimo ono što smo oduvijek gledali. Na kraju krajeva, duhovno prosvjetljenje samo je u tome da postanemo ono što stvarno jesmo. |