Zajedno ćemo usniti predivan san - san koji ćete uvijek voljeti da sanjate. U tom snu, oko vas je predivan, topao sunčan dan. Slušate pjesmu ptica, šapat vjetra i šum rijeke. Na ivici rijeke meditira jedan starac i vi primjećujete da iz njegove glave zrači prekrasna svjetlost raznih boja. Vi ne želite da mu smetate, ali on opaža vaše prisustvo i otvara oči. Oči su mu pune ljubavi a na licu mu je veliki osmijeh. Pitate ga kako uspijeva da zrači svim tim divnim bojama. Pitate ga može li vas naučiti kako da činite isto što i on. Odgovara vam da je prije mnogo, mnogo godina on postavio isto pitanje svom učitelju. Starac počinje pričati svoju priču: "Moj učitelj otvori svoje grudi i izvadi iz njih svoje srce, i iz svog srca izvadi prekrasan plamen. Zatim otvori moje grudi, otvori moje srce, i stavi u njega mali plamen. On vrati moje srce u moje grudi, i čim mi je srce bilo na mjestu, ja osjetih ogromnu ljubav, jer je plamen koji je on unio u moje srce bila njegova ljubav. Taj plamen rastao je u mom srcu i razbuktao se u veliku, veliku vatru - vatru koja ne gori, već pročišćava sve čega se dotakne. Ta vatra dotakla je svaku ćeliju moga tijela, i ćelije moga tijela me zavolješe. Sjedinio sam se sa svojim tijelom, ali moja ljubav je i dalje rasla. Ta vatra dodirnu sva moja osjećanja i moj um, i moja osjećanja se pretvoriše u snažnu i iskrenu ljubav. I ja zavoljeh sebe, iskreno i bezrezervno. Ali vatra je i dalje plamtjela i ja osjetih potrebu da s nekim podijelim svoju ljubav. Odlučio sa da ugradim dio svoje ljubavi u svako drvo, i drveće me zavolje, i ja se sjedinih s drvećem, ali moja ljubav se nije tu zaustavila, ona je i dalje rasla. Ja dadoh jedan dio svoje ljubavi svakom cvijetu, i travi, i zemlji, i oni me zavolješe, i sjediniše se sa mnom. A moja ljubav je rasla sve više i više i ja zavoljeh sve životinje na svijetu. One mi uzvratiše svojom ljubavlju i zavolješe me, i ja se sjedinih s njima. Ali moja ljubav je i dalje rasla. Unesoh dio svoje ljubavi u svaki kristal, u svaki kamen na zemlji, u prašinu, u metale, i oni me zavolješe, i ja se sjedinih sa zemljom. A tada odlučih da svoju ljubav unesem u vodu, u oceane, u rijeke, u kišu, u snijeg. Oni me zavolješe i sjediniše se sa mnom. A moja ljubav je i dalje rasla sve više i više. Odlučih da svoju ljubav dam zraku i vjetru. Osjetih snažno jedinstvo sa zemljom, s vjetrom, s oceanima, s prirodom, i moja ljubav je i dalje rasla. Okrenuh se ka vjetru, ka Suncu, ka zvijezdama, i pružih jedan dio svoje ljubavi svakoj zvijezdi, Mjesecu, Suncu, i oni me zavolješe. I ja postadoh jedno s Mjesecom i Suncem i zvijezdama, i moja ljubav nastavi da raste sve više i više. Ja dadoh svoje ljubavi svakom čovjeku, i sjedinih se s čitavim čovječanstvom. Gdje god sam išao, koga god sam sretao, u njegovim očima sam vidio sebe, jer sam dio svega, jer volim." A tada starac otvori svoje grudi, izvadi svoje srce u kome je gorio prekrasan plamen, i stavi taj plamen u vaše srce. I sada u vama raste ljubav. Sada ste postali jedno s vjetrom, s vodom, sa zvijezdama, s čitavom prirodom, sa svim životinjama, i sa svim ljudima. Osjećate kako iz plamena u vašem srcu izviru svjetlost i toplota. Iz vaše glave zrači prekrasna svjetlost raznih boja. Vi zračite ljubavlju i molite se: Hvala ti, Tvorče svemira, za darove života koje mi pružaš. Hvala ti što mi daješ sve što mi je potrebno. Hvala ti što mi pružaš priliku da živim u ovom prekrasnom tijelu, s ovim čudesnim umom. Hvala ti što živiš u meni sa svom svojom ljubavlju, svojim čistim i beskrajnim duhom, svojom toplotom i sjajnom svjetlošću. Hvala ti što, gdje god da krenem, dopuštaš da svojim riječima, svojim očima, svojim srcem pružam tvoju ljubav. Volim te baš takvog kakav si, i zbog toga što sam i ja tvoja tvorevina, volim i sebe onakvog kakav sam. Pomozi mi da u svome srcu nosim ljubav i mir i da živim novim životom ljubavi, da bih mogao živjeti u ljubavi do kraja svog života. Izvor: Don Miguel Ruis, Knjiga mudrosti starih Tolteka |