Sjede baka i djeda pod rascvalom trešnjom i piju kavu. Kaže djeda:"Sjećaš li se sijeda moja, kad smo se pod istom ovom uzeli? Vako smo sjedili pod procvalom trešnjom i kavenisali. Bože dragi koja je to ljepota bila?" Baka veli: "Da, ali nije ono bila trešnja nego višnja!!" "Ma kakva višnja, Bog te neubio, baš ko da sad gledam bila je trešnja." "Ma kakvi, bila je višnja." I tako riječ po riječ posvađaju se oni na mrtvo ime!! Baka sva bijesna ode u kuću sjela u fotelju pa se zamislila: "Bože dragi jesam ja i luda, ćitav me život pazio, dobar čovjek, dobar otac, boljeg nisam mogla ni poželjet, a ja navalila višnja pa višnja.. hajd nek mu bude trešnja." Djeda zapalio cigaru pa se misli: "A jesam stari magarac, što sam se vezao uz trešnju, da sam vaku ženu tražio po cijelom svijetu, teško bi je našo, k'o da je važno ispod kojeg smo drveta sjedili. Sad ću joj reći da je u pravu da je bila višnja." Izlazi baka i smješka se pa veli: "Znaš nešto sam razmišljala i sjetila se ono je stvarno bila trešnja." "I ja sam se mislio, vala je bila višnja..."
|